“Autoprogettazione” je naziv serije “uradi sam” namještaja Enza Mari-ja, prvi put objavljene 1974.godine. Talijanski umjetnik i dizajner namještaja osmislio je i izradio 19 fotografija gotovih komada namještaja uz detaljne upute pomoću kojih korisnici (amateri) mogu sami izraditi namještaj.
Pojam autoprogetazzione je osmislio Mari za drveni namještaj napravljen od dasaka standardnih dimenzija koje se režu na predviđene duljine i sastavljaju uz pomoć minimalnih alata.
Ovakav format izrađivanja namještaja zainteresirao je dvojicu mladih šibenskih magistara inženjera arhitekture i urbanizma Daria Crnogaću i Marka Chabova koji su ideju o edukativnoj radionici, čije sjeme je već odavno bilo u glavama, konačno sproveli u djelo.
Na radionici održanoj u nedjelju ujutro na tvrđavi sv. Mihovila okupilo se 15ak zainteresiranih šibenčana koji su imali zadatak da se podijele u manje grupe i prema dobivenim nacrtima izrade 6 različitih komada namještaja. Za ovu priliku tvrtka J.u.A. Frischeis osigurala je već pripremljene komade drva, a sudionici su uz pomoć čekića i brukava izrađivali svoj odabrani komad namještaja. Izrađeni namještaj možete pogledati u Gradskoj knjižnici od 12. do 15.listopada.
S obzirom da ne postoji neka vrsta organizacije koja bi logistički podržavala ovakve događaje, realizacija na koncu uvijek ovisi o volji, upornosti i snalažljivosti kreativaca. Tako su i Dario i Marko došli do tvrtke J.u.A. Frischeis gdje su namjeravali kupiti drvo i platiti ga na način da se sudionicima radionice naplati simbolična kotizacija za materijal koji bi onda mogli zadržati, no tvrtka je odlučila pokloniti drvo, pa su se organizatori radionice našli nepripremljeni za ovakav ishod.
Dvojica arhitekata, zajedno sa kolegama okupljenima u Sobi DAŠ (sekcija mladih Društva arhitekata Šibenik), imaju želju izrađeni namještaj udomiti u neku vrstu priče koja će podupirati i u budućnosti ovakva i slična događanja, pa će namještaj ipak još malo pričekati buduće mjesto stanovanja.
Korijen ove ideje, koja je posebno dojmila organizatore radionice, leži u Mari-jevoj kritici industrijalizacije dizajna namješta, njegove proizvodnje i nametnutog zajedničkog ukusa iz koje proizlazi želja da ljudi sami stvaraju. Na taj način postaju svjesni pravila koja se kriju u samom objektu iz čega se razvija i vlastita mogućnost kritičke procjene ostalog namještaja na tržištu.
Na koncu, završni proizvod, prvenstveno je važan radi edukativne vrijednosti.
Objavljeno: 13.10.2015, 13:32h
