šibenik.hr

Željko Brguljan rođen je u Kotoru. Srednju matematičku školu završio je u rodnome gradu. Diplomirao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

Ostvario je cikluse slika (pretežno kolaža) inspirirane zavičajnom Bokom, Venecijom, Parizom, ratnim stradanjima, likovnim djelima velikih majstora, posebice Velazqueza, književnim djelima Quasimoda, Lorce i Calvina, te glazbenim djelima Di Lassa, Pergolesija i drugih, a također i radove koji kritički ukazuju na ekološko stanje svijeta. Izlagao je na brojnim izložbama u domovini i svijetu: u Atlanti, Bellevueu, Bjelovaru, Buenos Airesu, Collegevilleu, Delray Beachu, Fucecchiu, Glen Allenu, Grand Junctiono, Herceg Novom, Hudson, Jonavi, Karlovcu, Kaunasu, Kentu, Kotoru, Križevcima, Mesi, Mondovi, New Yorku, Ozlju, Parizu, Perastu, Petrinji, Plovdivu, Pljevljima, Rijeci, Samobor, Split, Strasbourg, Šibenik, Tivat, Trogir, Trstu, Varaždinu, Vilniusu, Youngstownu, Zagrebu, Zaprešiću, Ženevi. Dobitnik je više nagrada na izložbama u SAD-u (Cornell Museum of Art, Delray Beach; Mason Murer Fine Art, Atlanta; Limner Gallery, Hudson; Berman Museum of Art, Collegeville). Zastupljen je u knjigama, tematskim katalozima i specijaliziranim časopisima (L'art du collage à l'aube du vingt et unième siècle, Direct Art i dr.). Radovi mu se nalaze u muzejima, galerijama, institucijama i privatnim zbirkama u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Francuskoj, Italiji, Kanadi i SAD-u. Član je HDLU-a i američkog NCS-a. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika objavljamvilo je (2014.) likovnu monografiju o njemu, autora Nikole Albaneža.

Objavio je nekoliko knjiga i brojne članke iz kulturno-povijesne baštine Boke Kotorske. Koautor je više tematskih izložbi: Boka kotorska u hrvatskom slikarstvu (s T. Maroevićem), Bokeljska mornarica i njeni kapetani (s J. Gjurovićem), Slikarsko djelo B. Ivankovića (s N. Fisković), Iz povijesti Boke kotorske – Kravata u Bokelja (s N. Albanežom) i Zavjetni darovi bokeljskih pomoraca (s A. Koprčina).

Živi u Zagrebu. Kontakt: bergulian@gmail.com

Kako pozicionirati stvaralaštvo Željka Brguljana, autora s impozantnim stvaralačkim opusom i bogatim životopisom, brojnim samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu, pače poznatijim s one nego s ove strane oceana? Mada je “doletio u bratovštinu slikara nekako iznebuha, iz nekih drugih životnih prostora i zanimanja, upravo je likovnost njegovo pravo zanimanje i najdublja vokacija“. On je kolažist u stalnom i nadasve zanimljivom dijalogu s renesansnim slikarstvom, ali ponajprije i ponajviše s pejzažom svojega iskona, rodnim Prčnjom i drugim bokokotorskim gradićima.  

Željko Brguljan sušta je suprotnost ovom vremenu prevladavajuće površnosti i senzacionalizma, u kojemu nitko za ničim i nikim ne žali, mada je duboko uronjen u njega i njegovu logiku. Naime, kad stvara, kolažira u maniri postmodernog eklekticizma svoje nadrealne prizore, spajajući uvijek barem dva svijeta. Vještinom scenografa konstruira on kompozicije, postavlja armaturu slike. U tom svom konstruktivnom bogatstvu nudi nam uvijek raspoloženje, svojevrsni ugođaj, atmosferu.

U slikarskom gledanju on s lakoćom izdvaja bitno od nebitnoga, bavi se mikrosvijetom, osobnim krajobrazima, stvarajući potpuno miran, u kolorističkom i svjetlosnom smislu, karakter slike. Kod Brguljana je očita prevlast lirske osjećajnosti nad intelektom, emocije nad razmišljanjem. Pritom se osjećaj ravnoteže, mjere i postojanosti ukazuje kao smisao za red koji nikada ne poništava osjetilno i lirsko.

On je sanjač i iluminator koji posve neuobičajenim likovnim jezikom progovara kroz najneobičnije slikopriče, u kojima se zbiljsko i snovito susreću u svijetu irealnog i fantastičnog. To autor ostvaruje pedantno se i brižno igrajući izrezanim detaljima, jer, sasvim je očigledno, prikupljanje i priprema potencijalnih inspirirajućih materijala iziskuje mnoge sate rada.

Likovi s njegovih slika, iz nekih davnih vremena, naslikani nekom drugom rukom, sasvim se dobro snalaze u prostorima Brguljanova svijeta. Bez sumnje, i nadrealist mora raditi, ne samo sanjati, kako bi postao ono što želi i dobio ono što hoće. A njegov je san nedvojbeno pun znanja, svakojakih podataka, korisnih i nekorisnih saznanja sa svih strana i svih područja, uvijek i neumitno smještenih baš u Boku. Duboki i beskrajni prostori mora i planina, neobične situacije u kojima žive likovi iz nekih drugih vremena i priča, svojevrsni su dnevnik koji je čekao ishode strpljivih postupaka spajanja i stapanja srodnosti. Njegovi kolaži ne nastaju u jednom dahu, oni se ostvaruju polako i strpljivo, slaganjem i komponiranjem, definiranjem i redefiniranjem, metodom koja od sakupljenih slika stvara najfantastičnije prizore.

Egzotični portreti, skladni nestvarni likovi, puni nade i slatkog iščekivanja, bića sastavljena od tuđih dijelova i tuđih misli i osjećaja, koji su, tražeći glavne uloge, naposljetku razočarano ili sjetno sjeli za stol sanjača i graditelja prepuštajući se, u cijelosti njegovoj volji.

Svakom od ovih kolaža prethodi crtež, brižljiva i vrlo detaljna kompozicijska shema, skica koja služi kao podloga ovoj, posve osebujnoj vrsti likovnog sanjanja. Ovako stvarati znači biti svjestan svojega traga i gajiti vezu sa svijetom memorija. Svijet je to satkan od budnog sanjanja i građenja pomoću elemenata fantazije i fragmenata zbilje. Moglo bi se za Brguljana reći da je, u ovih dvadeset i sedam izloženih kolaža, uglavnom iz 2012. godine, stvorio svoj svijet, satkan od neobavezne, romantičarske potke, polako i strogo, bježeći iz „ovoga“ i „sada“ u „ono“ i „nekada“ ili „nikada“, ali tako stvarno i vjerodostojno da nam ne ostavlja prostora za dvojbe, za pitanja – to je svijet koji jednostavno jest.

  Objavljeno: 04.01.2016, 13:18h