Studij kiparstva započinje 1941. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Prekida ga odlaskom u partizane, a biva i zatočen u zatvoru 1943. od strane ustaškog režima. Studij završava 1946. u klasi Frana Kršinića. God. 1946–50. suradnik je majstorskih radionica Antuna Augustinčića i Frana Kršinića. 1949. završava na četiri mjeseca na Goli otok zbog optužbe da je surađivao s Infobiroom. Nakon toga je od 1950. do 1976. profesor i voditelj kiparskog odsjeka u Školi primijenjene umjetnosti te do 1978. direktor Centra za likovni odgoj u Zagrebu.
Izradio je više spomenika i spomen-obilježja na temu ratnih stradanja (idejno rješenje partizanskoga groblja, 1975., i spomenik NOB-u, 1980., u Šibeniku; reljefi za spomenik u Trpinji kraj Vukovara, 1977, sa Ž. Janešom. Godine 1966. postavljena su njegova spomen-poprsja narodnih heroja: Vlade Perana, Mira Višića i Slobodana Macure na šibenskoj rivi, a revolucionara Ante Jurlina na Poljani maršala Tita i stala tamo do 1990.
Najviše se posvećuje portretnoj plastici, pri čemu unutar realističkih rješenja sažima fizionomijske i oblikovne karakteristike u reduciranoj masi i zatvorenim obrisima. Uspjelo se bavi i medaljarstvom. Izlagao je skupno na izložbama Likuma (od 1950), HDLU-a (od 1952), Grupe 5 (B. Becić, A. Despot, Z. Gradiš, J. Poljan, Z. Slevec — 1957. i 1959), na Memorijalu Ive Kerdića (Zagreb 1981), I. trijenalu hrvatskog kiparstva (Zagreb 1982) i dr. Imao je svoju prvu samostalnu izložbu u Atelijeru Lučko 10. listopada 2003. godine.
Objavljeno: 01.09.2015, 08:54h
.jpg)
