Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima je 1999. godine donijela odluku da se 21. veljače proglasi Svjetskim danom materinjeg jezika. Tada je Generalna konferencija, kao najviši organ UNESCO-a, istaknula presudni značaj uloge materinjeg jezika u razvoju komunikacijskih vještina i oblikovanju i formiranju svijesti, pojmova i kreativnosti, kao i da je materinji jezik glavni pokretač u stvaranju kulturnog identiteta ličnosti.
Po izvješću UNESCO-a, mjesečno se u prosjeku ugase po dva jezika u svijetu gdje se još uvijek govori oko šest tisuća jezika. Zanimljivo je da 95 posto postojećih jezika u cijelom svijetu rabi samo četiri posto svjetske populacije. Dominacija tzv. velikih jezika i proces anglizacije, kao i zamjena autentičnog duhovnog i kulturnog nasljeđa standardiziranom međunarodnom kulturom, ne ugrožavaju samo pojedine narode, već i cjelokupnu suvremenu civilizaciju.
Materinji jezik, rodni ili prvi jezik, kako se najčešće označava prvi jezik koji neka osoba nauči u obitelji, važan je za očuvanje nacionalnog identiteta.
Bez očuvanja svoga materinjeg jezika ubrzano se gubi i nacionalni identitet. Jezik nas identificira i kao osobe i kao pripadnike određene nacionalne zajednice. Stoga je pravo na školovanje na materinjem jeziku jedno od esencijalnih ljudskih prava za ukupni obrazovni i intelektualni razvoj djeteta.
Život u višejezičnim sredinama je veliko bogatstvo jer se narodi u svom prožimanju, jezičnom i kulturnom, bolje poznaju i kvalitetnije komuniciraju. To se napose ističe u onim sredinama u kojima pojedinci govore dva ili više jezika, svjesni da im je potreban i jezik većinskog naroda i vlastiti na kojem se razmišlja i stvara.
Objavljeno: 21.02.2014, 08:08h
.png)
