Vinko Nikolić rodio se 02. ožujka 1912. godine u Šibeniku, gdje je i završio pučku školu i katoličku realnu gimnaziju. Hrvatsku književnost i jezik diplomirao je 1937. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Krajem drugog svjetskog rata, povlači se s postrojbama NDH i civilima u Austriju, gdje je kao ratni zarobljenik prebačen u Italiju u izbjeglički logor. Prigodom preseljavanja 27. ožujka 1946. godine iskočio je iz vlaka te postao političkim emigrantom. Zbog opasnosti ubrzo napušta Italiju i odlazi u Južnu Ameriku, točnije u Argentinu u Buenos Aires. Kako nije htio da se ugasi glas hrvatskog iseljeništva, ondje se ubrzo počeo baviti novinarstvom, te je u rujnu 1947. godine, zajedno sa Franjom Nevistićem, pokrenuo, i do lipnja 1950. godine uređivao, zbornik Hrvatska.
Iste godine je zajedno sa Antunom Bonifačićem pokreće časopis Hrvatska revija, koji je uređivao od prvog broja iz 1951. godine do kraja života. U svojim člancima često se bavio i emigrantskim listom Aveom, a obrađivao je i listove Hrvatski vitez, Oganj, Novi život, Za Boga i Hrvatsku, čikašku Danicu, La Croatie, Osobu i duh, Islam, Glasnik Društva muslimana Austrije, Hrvatski radnik, Hrvatsku grudu, Hrvatsku slobodu, Rakovicu, autor je nekrologa Ceceljinom Glasniku. Svojim pjesničkim djelima ušao je u antologiju hrvatskog pjesništva druge polovice XX. stoljeća "Skupljena baština". Vinko Nikolić umro je u rodnom Šibeniku 12. srpnja 1997. godine.
Objavljeno: 02.03.2017, 08:25h
.jpg)
