10. studenoga 1918. hitno je sazvana sjednica Općinskog odbora na kojoj je prihvaćen zaključak kojim Šibenik priznaje za vlast jedino Narodno vijeće u Zagrebu i Zemaljsku vladu Dalmacije u Splitu i pridružuje se prosvjedu protiv talijanske okupacije Šibenika.
U Šibenik stigao novi komandant talijanske okupacijske vojske kontraadmiral Enrico Millo, koji je Odboru Narodnog vijeća Šibenika priznao potpunu administrativnu vlast. Ali, zakratko. Već 20. studenoga 1918. oko 400 karabinjera i mornara talijanske okupacijske vojske opkolilo je sjedište Narodnog vijeća (u zgradi hotela Krka) i silom ih istjeralo. Preselili su u prostorije “Sokola”, ali i odatle su 30. studenoga protjerani a arhiva zaplijenjena.
Na današnji dan, 7. prosinca 1918. godine kontraadmiral Millo raspušta šibensko Općinsko vijeće i istovremeno imenuje karabinjerskog majora Ramaccinija općinskim komesarom.
U siječanj 1919. i u okupiranom Šibeniku je uspješno proveden, tajno, plebiscit. Od 24.475 stanovnika njih čak 23.675 izjasnilo se protiv talijanske okupacije, potpisujući izjavu da hoće da se i šibensko područje prisajedini jedinstvenoj Državi Srba, Hrvata i Slovenaca.
12. studenoga 1920. u Rapalu potpisan je ugovor između Države SHS i Italije prema kojem Talijani moraju napustiti Šibenik. Dana 12. lipnja 1921. na osnovi Rapalskog ugovora, Talijani napuštaju Šibenik, a 13. lipnja Šibenčani dočekuju jugoslavensku vojsku. Uspostavljena je tada, nakon punih pet stoljeća tuđinske vladavine u Šibeniku, nacionalna uprava. Sutra dan 1921. godine na Poljani priređena je velika svečanost u slavu odlaska talijanskog okupatora i priključenja Šibenika Kraljevini SHS, na kojoj se okupio gotovo čitav Šibenik.
Objavljeno: 07.12.2013, 00:15h
.jpg)
