Prihvativši socijaldemokratske ideje, organizira u Šibeniku Savez među radnicima. Od 1912. godine je u redakciji „Crvenog barjaka“, za vrijeme njegova izlaženja u Šibeniku. Od 1914. do 1917. godine bio je interniran, a zatim pozvan u vojsku.
Nakon završetka rata odlazi u Split, gdje radi na uključivanju Socijaldemokratske stranke Dalmacije u Socijalističku radničku partiju Jugoslavije (komunista).
Na Drugom kongresu KPJ u Vukovaru 1920. godine, izabran je u Centralno partijsko vijeće Komunističke partije Jugoslavije iz partijskog rukovodstva za Dalmaciju. Ubrzo nakon toga protjeran je iz Splita u Šibenik, a talijanske vlasti su ga internirale na Žirju do ljeta 1921. godine.
Godine 1922. izabran je za političkog sekretara Pokrajinskog sekretarijata KPJ za Dalmaciju. Sredinom siječnja 1923. godine prisustvovao je osnutku legalne Nezavisne radničke partije Jugoslavije u Beogradu, gdje je izabran u Centralno partijsko vijeće. Vraća se u Dalmaciju potičući osnivanje organizacija i vijeća NRPJ u Šibeniku, Vodicama, Prviću, itd. Bio je i nosilac izborne liste NRPJ splitskog kotara na izborima za Narodnu skupštinu. Sljedeće godine izabran je u Zemaljsko veće NRPJ, a 1925. godine postaje njezin sekretar za zagrebačku oblast.
Na Trećem kongresu KPJ u Beču 1926. godine, bio je delegat, te je opet izabran za člana Centralnog komiteta KPJ. Godine 1929. emigrirao je u Argentinu, odakle se vraća u Split i opet ulazi u Pokrajinski komitet za Dalmaciju. Od 1941. do kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, bio je interniran u logoru „Ariana Irpina“, nakon čega se pridružuje Narodnooslobodilačkom pokretu.
Poslije rata radio je u novinarstvu. Bio je glavni urednik „Narodnog lista“ i „Slobodne Dalmacije“, te lektor u „Vjesniku u srijedu“.
Umro je 14. ožujka 1977. godine u Zagrebu. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Baljkas je 1920. godine uz Vicka Jelasku i Ivu Marića bio jedan od lidera „lijeve frakcije“ u Dalmaciji. Za vrijeme izbora 1927. godine, zbog pristajanja na suradnju s drugim političkim strankama, bio je partijski kažnjen.
Na sjednici sredinom ožujka 1939. godine, Centralni komitet KPJ uz suglasnost Kominterne isključuje Baljkasa, zajedno sa Jelaskom i Marićem iz KPJ, jer su bili nosioci frakcionaštva u Dalmaciji, suprotstavljajući se političkom pravcu novog rukovodstva KPJ na čelu s Josipom Brozom.
Baljkas se bavio i publicističkim radom. Godine 1919. zajedno sa K. Brajerom i V. Matačićem pokreće „Crveni vijak“, a u svibnju iste godine postao je odgovorni urednik splitskog „Oslobođenja“, koje je izdavao sve do kraja 1920. godine. Godine 1923. uređuje šibenske novine „Fabrika i njiva“, list za socijalističku i političku nauku, a u proljeće 1925. godine postaje urednik „Borbe“, organa NRPJ.
Izdavao je priloge i članke u mnogim periodicima: „Radničke novine“ (1918), „Oslobođenje“ (1919, 1920), „Borba, socijalistički kalendar“ (1920), „Radničko jedinstvo“ (1922), „Borba“ (Zagreb 1923, 1924), „Radnik“ (1923), „Hrvatska riječ“ (Split 1924), „Okovani radnik“ (1924), „Radnička borba“ (1924, 1925), „Jadranska pošta“ (1927, 1928), „Organizovani radnik“ (1928), „Radnički odjek“ (1928), „Književnik“ (1936), „Kultura“ (1937, 1938), „Pučki kalendar“ (1937), „Nova Evropa“ (1938).
Od 1. ožujka1928. godine izdaje i uređuje list „Radnički odjek“, sve dok nije bio zabranjen 15. rujna iste godine. Uglavnom je surađivao u radničkom tisku, posebno pišući o Radničkoj komori u Splitu, težačkom pitanju, te vodeći polemike sa S. Bućom i Antom Ciligom, nakon što se dotični vratio iz Sovjetskog Saveza.
Neka njegova djela su:
- „Agenti buržoazije u radničkim ustanovama“. Split, 1928.
Objavljeno: 28.05.2012, 08:55h
.png)
