Na današnji dan 20. veljače 1897. godine u Šibeniku je održana prva filmska predstava. Upriličili su je putujući kinooperateri, a projekciju je vidjelo čak 248 gledatelja.
Zbog dvominutnog filmskog zapisa Šibenska luka 1904. Šibenik je značajan i u povijesti hrvatske kinematografije. Dugo se, naime, mislilo da je to prvi film snimljen u Hrvatskoj. Film je dokumentaran i zanimljiv po panoramskoj snimci luke i života uz nju. Dugo se smatralo da je materijal snimio Stanislav Noworty, hrvatski snimatelj poljskog porijekla, a onda je otkriveno da je to samo fragment iz filma Krunisanje kralja Petra I. Karađorđevića i putovanje kroz Srbiju, Novi Pazar, Crnu Goru i Dalmaciju engleskog snimatelja Franka Mottershowa iz 1904. godine. Enes Midžić je 2005. godine otkrio sedam kratkih filmova o austrougarskoj mornarici snimljenih u Šibeniku i Puli i zasad su to prvi filmovi snimljeni na hrvatskom tlu, a snimio ih je član Društva Lumiére Alexandre Promio 1898.
Milivoj Zenić u svojoj knjizi Stari Šibenik: Kalama, skalama i butama piše i o prvom šibenskom kinematografskom poduzeću The Edison kinematograf, koji je utemeljio trgovac i tiskar Ugo Fosco. „Prva se „pokušajna predstzava kinematografa“ s „raznovrsnim zabavnim i poučnim programom“, kako izvješćuje 1908. šibenska Hrvatska rieč, odigrala u šibenskom kazalištu, ali je, zbog sve većega posjeta i neprikladnosti kazališnog atrija, Fosco uskoro prizemlje i prvi kat u Pribislavićevoj ulici adaptirao u dvoranu s balkonom za „činematograf“ kapaciteta stotinu gledatelja. Kino je ljeti radilo u baraki podignutoj na obali ispred Hotela de la Ville (kasnije hotela Krka, op. a.). Ugašeno je poslije Prvoga svjetskog rata, ali je dio njegove opreme koristilo, za projekcije u kazalištu, novo kino Balkan, koje je poslije Drugoga svjetskog rata djelovalo pod imenom kino Sloboda u Katoličkom domu (opjevao ga i Arsen Dedić op. a.). Foscovo je kino od tridesetih godina prošlog stoljeća imalo, kao i kino Tesla, utemeljeno 1921, tada suvremenu tonsku opremu. Uostalom, Hrvatska rieč i za prvu kinoprojekciju 1908. naglašava: „Kinematografski stroj je najnovijeg sustava i projektira slike, koje se odlikuju čistoćom, bistrinom i svjetlošću. Titranje prizora dobrano je uklonjeno, pače ima časova kad ga se i ne zamjećuje. U intervalima ili preko predstave udara električni glasovir vlasništvo g. Crljenka.“
U šibenskoj kinoprikazivačkoj djelatnosti, , nije se vodilo računa samo o kakvoći projekcije nego i čudoređu. Kad su prikazivali film o atentatu i pokopu Franje Ferdinanda pazilo se da se kakvim komercijalnim sadržajima ne bi oskrvnula „pijetetska čuvstva pučanstva“. „Uzbuna je bila“– piše Zenić – „i oko prvog filma s tangom, koji su mogli pogledati samo stariji od šesnaest godina. Mlađi od te dobi mogli su gledati samo projekcije prije 20 sati, a oni ispod četrnaest godina nikoje, što su strogo kontrolirala dvojica općinskih „organa reda“.
Objavljeno: 20.02.2016, 08:25h
.png)
