Rade Končar je rođen u selu Končarev Kraj pokraj Plitvičkih jezera 28. listopada 1911. Poslije završene osnovne škole izučio je strojobravarski zanat u Beogradu i Leskovcu.
Godine 1934. postao je član Komunističke partije Jugoslavije. Zaposlio se u beogradskoj elektrodistribuciji. Godine 1936. uhitila ga je kraljevska policija i osuđen je na godinu dana zatvora zbog komunističkog djelovanja. Poslije odslužene kazne, odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u tvornici 'Siemens AG' (danas 'Končar'). Tu je organizirao partijsku ćeliju i štrajkaški odbor. Godine 1938. postaje član Mjesnoga komiteta u Zagrebu, a 1939. na partijskomu savjetovanju, na kojemu je smijenjen na Osnivačkom kongresu izabrani Centralni komitet KP Hrvatske i imenovan novi, postao je član Centralnoga komiteta KP Hrvatske. Poslije uhićenja gotovo čitavoga CK KPH, na Prvoj redovitoj konferenciji KP Hrvatske, koja je održana kolovoza 1940. u Dubravi kraj Zagreba, bio je izabran za političkoga sekretara KP Hrvatske. Sredinom listopada 1940. na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu postaje član Politbiroa KPJ.
Nakon što su Sile osovine 1941. okupirale Jugoslaviju djelovao je na organiziranju ustanka protiv okupacijske vojske i njenih suradnika. U rujnu 1941. sudjelovao je na konferenciji partizanskih vođa u mjestu Stolice. Poslije toga odlazi u Split gdje organizira pokret otpora protiv talijanske vojske i osobno sudjeluje u nekoliko oružanih akcija.
Končara su 17. studenoga 1941. godine uhvatili Talijani. Podvrgnut je mučenju, ali je odbio odati svoj identitet. Talijanska vojska saznala je njegovo ime i funkciju u KPJ od ustaških vlasti poslije pronalaska kraljevskih dokumenata u Zagrebu. Posebni talijanski sud za Dalmaciju osudio ga je na smrt. Upitan želi li tražiti pomilovanje, odgovorio je kasnije slavnom rečenicom: "Milosti ne tražim, niti bih Vam je dao". Strijeljan je u Šibeniku, na Šubićevcu, 22. svibnja 1942., s 25 drugih antifašista.
Končar ubrzo postaje jedna od najvećih partizanskih ikona. U kolovozu 1942. prvi je dobio naslov Narodnog heroja Jugoslavije. Nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu 1942., 13. proleterska brigada Narodnooslobodilačke vojske dobila je ime po njemu.
Veliki broj tvrtki, od kojih neke i danas postoje, prozvane su po njemu. Nekoliko srednjih škola (mahom tehničkih i elektrotehničkih) na prostoru bivše Jugoslavije, također nosi njegovo ime. Najpoznatija je Končar Elektroindustrija d.d. iz Zagreba.
Objavljeno: 22.05.2013, 08:41h