Najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća, Vesna Parun, preminula je danas, 25. listopada, nakon duge i teške bolesti, u Stubičkim Toplicama u 88. godini života. Rođena je u Zlarinu 1922. godine, studirala je na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, a od 1947. godine djeluje kao slobodna književnica. Bila je dopisna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, za svoj rad dobila je niz nagrada i priznanja, a 11 joj je zbirki pjesama objavljeno na stranim jezicima. Njezina pjesnička zbirka 'Zore i vihori' bila je prekretnica u hrvatskoj poeziji nakon Drugog svjetskog rata. Ljubav kao pjesničku preokupaciju razrađuje u knjizi 'Crna maslina'. Sonetima su joj ispisane zbirke 'Sto soneta' i 'Olovni golub' i 'Salto mortale'. Svoj gnjev pred naličjem svakodnevice izrazila je u knjizi 'Apokaliptičke basne', a sličnu satiru sa ironijom i sarkazmom objavila je o i u knjizi 'Tronožac koji hoda'. 'Bila sam dječak', 'Vjetar Trakije', 'Vidrama vjerna', tek su neka su od njezinih djela po kojem će je pamtiti čitalačka publika. Vesna Parun ostat će zabilježena i kao pjesnikinja za djecu, a u tim su je pjesmama okupirale teme iz biljnog i životinjskog svijeta. Pisala je drame, te prevodila.
Objavljeno: 25.10.2010, 15:04h
