U povodu smrti Milivoja Zenića danas je u 12 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku održana komemoracija. O kakvom je čovjeku, intelektualcu, suradniku, ali i prijatelju riječ, svjedočilo je i prepuno kazalište u kojem mu se poklonio ne samo Šibenik, već i Hrvatska.
Vrlo emotivno komemoraciju je vodila Živana Podrug, pročelnica za društvene djelatnosti Grada Šibenika, koja je uvodno pokušala sažeti ono najvažnije o ravnatelju-simbolu Gradske knjižnice ali i njezinom dugogodišnjem suradniku. Pročitala je i brzojav predsjednika Republike Hrvatske prof.dr. Ive Josipovića koji je Milivoja Zenića opisao kao intelektualca strastvene širine, te kazao kako je nova knjižnica na Poljani, kojoj je upravo on udahnuo život, njegov epitaf.
Milivoj Zenić bio je i član Upravnog vijeća Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, te se u ime te krovne knjižničarske ustanove u Hrvata od kolege i prijatelja oprostila njezina ravnateljica Dunja Seiter-Šverko, podsjećajući na mar i snagu kojom je Zenić obogatio knjižničarsku djelatnost na lokalnoj ali i nacionalnoj razini.
U ime ministra kulture Republike Hrvatske i brojnih djelatnika ministarstva s kojima je surađivao, posljednji pozdrav uputio mu je državni tajnik Zoran Šikić: „Šibensku knjižnicu od pepeljuge pretvorio je u ljepoticu, bio njezinim zamašnjakom i bdio nad njom 24 sata onako mediteranski opušten, ali strastven i iznimno stručan“.
Najemotivniji trenutak komemoracije je nastupio kada se u ime djelatnika Gradske knjižnice od svoga šefa, prijatelja i uzora oprostio Vilijam Lakić. „Prije 40 godina počeli smo se družiti na balkonu današnje Gimnazije gdje smo, kao članovi astronomske grupe, imali čast da nas Milivoj, naš Miće, uvodi u svijet knjige –kako bi on rekao Area librorum. Bili smo tada osnovci, a on maturant, ali već tada nas je očarao svojim znanjem, inteligencijom; jednom rječju fascinirao nas. Njegov životni moto je bio „zvjezdano nebo nadamnom i moralni zakon u meni“. Zarazio nas je stalnom žeđi za znanjem kao veliki kozmopolit koji je inspiraciju vukao iz Šižgorića i Vrančića. Bio je iznimno temperamentan, ali bez trunke zlobe i zloće. Cijenili smo ga svi, jer Milivoj je bio hodajuća enciklopedija i ljudina, naš Miće, za obitelj Mišo, za Šibenčane profesor.“
U ime djelatnika u kulturi od svoga prijatelja oprostio se i Pavao Roca, ističući kako je imao privilegiju biti Milivojevim prijateljem. „Svakodnevno smo se družili. U tim našim druženjima uvijek je bio spreman slušati i učiti od drugih, ali i učiti druge-sve za boljitak svog Šibenika i Hrvatske. Široka je bila paleta njegovih interesa, a svoje znanje, strast za knjigom i iskustvo rado je dijelio s drugima. Uvijek je imao podršku svoje obitelji, a u struci i u javnom životu su ga iznimno cijenili, uživao je lojalnost suradnika i poslovnih partnera, dobio poštovanje i uvažavanje intelektualaca, a možda ono najvažnije imao je i opću obljubljenost među sugrađanima.“. kazao je Roca.
Otac biskup msr. Ante Ivas kazao je kako se Milivojevom smrću grad zavio u tugu jer nas je napustio jedan od najvećih šibenskih intelektualaca "Zmaj od knjige". „Grad se zbio u jednu veliku pohvalu od Grada Šibenika i to pohvalu Milivoju Zeniću. Jer grad je bio njegovo zanimanje, razgovor, pismo, knjiga, i njegov rad je sabrao ono najljepše čime se Šibenik može dičiti pred samim sobom ali i cijelim svijetom.“, kazao je Biskup te izrazio žaljenje na nedodijeljenu mu nagradu ali predložio Milivoja Zenića za nagradu za životno djelo.
Poznati hrvatski umjetnik Špiro Guberina zahvalio je Milivoju Zeniću na svemu što nam je podario: „Imao sam sreću što sam ga poznavao. Njegov unuk Jakov može i mora biti ponosan na svoga djeda, a mi – iskažimo mu zahvalnost na njegov 60. rođendan imenovanjem neke kale, skale ili bute njegovim imenom.“
U 14h na groblju sv. Ane pokopan je Milivoj Zenić.
Objavljeno: 23.11.2011, 14:28h
