Grad Šibenik svoje prvo kazalište dobio je 1870. godine. Iako je planova bilo i puno prije, upravo je inicijativa građana predvođena bogatim posjednicima, intelektualcima i obrtnicima urodila plodom. Šibenska općina prihvatila je prijedlog za izgradnju kazališta. S obzirom da je općina bila u lošoj financijskoj situaciji izgradnju kazališta prepustila je građanima, odnosno Društvu šibenskog kazališta koje je osnovano 1864. godine. Zamišljena dvorana kazališta bila je dovoljno prostrana i vrlo skladna, zapravo reprodukcija u malom venecijanskog kazališta „Teatro Fenice“. Autor projekta bio je Trogiranin Josip Slade, a prema nekim navodima Pavao Mazzoleni uspio je „incognito“ doći do nacrta.
Potpuno uređeno kazalište dobilo je odobrenje za korištenje na današnji dan 18. siječnja 1870. godine. Predviđeno je za 500 osoba, a ispod svake druge lože postavljeni su medaljoni s imenima i stiliziranim portretima talijanskih pjesnika i skladatelja, Dante Aligheri, Carlo Goldoni, Gioachino Rossini, Vincenzo Bellini i brojni drugi. S obzirom da se kazalište gradilo sredstvima građana nazvano je Društvenim kazalištem (Teatro Sociale da Sibeniko). Taj naziv je imalo do 1872. god. kada je na skupštini kazališnog društva donesena odluka o preimenovanju u „Kazalište Mazzoleni“ u čast Šibenčanina, pjevača svjetskog glasa Frana Mazzolenija, inače brata osnivača i glavnog voditelja Pavla. Značajno je istaknuti da za razliku od drugih kazališnih zgrada koje su u nas izgrađena na kraju 19. stoljeća, ova u Šibeniku sagrađena je sredstvima građana bez ikakve pomoći Vlade i Općine.
Otvorenje novog šibenskog kazališta upriličeno je 29. siječnja 1870. godine predstavom „Kip od mesa“ Teobalda Ciconija u izvedbi talijanske putujuće kazališne družine „La drammatica compagnia Vittorio Alfieri“. Vrlo značajna godina kazališnog života u Šibeniku bila je 1874. Te se godine, naime, po prvi put s pozornice čula naša riječ te se afirmirala naša drama.
Paolo Mazzoleni nije bio samo službeni voditelj teatra, već je bio i impresario, mecena i izvrstan organizator, a članovi njegove obitelji, umjetnici koji su stasali na daskama Teatra Mazzoleni, postali su svjetski poznati umjetnici. Mazzoleniji su Šibenik napustili poslije Prvog svjetskog rata, a i danas u Palermu djeluje Fundacija Ester Mazzoleni koja godišnje nagrađuje najbolje svjetske operne pjevače i dirigente. Ester Mazzoleni, rođena Šibenka, poslije Šibenika živjela je u Palermu i imala angažman u tamošnjem velebnom Teatro Massimo, trećem po veličini(iza pariške Opere i milanske Scale) glazbenom teatru u Europi koje može primiti 3 200 posjetitelja. Početkom stoljeća osvojila je tadašnje operne pozornice Europe i svijeta.
Objavljeno: 18.01.2017, 08:47h
.jpg)
