Danas, 17. lipnja, je Svjetski dan borbe protiv stvaranja pustinja i suše. Opustinjavanje, u literaturi često dezertifikacija ili desertifikacija u značenju napredovanja, širenja pustinja, proces je pogoršanja kvalitete tla u relativno sušnim područjima aridne i poluaridne klime.
Ovo pogoršanje kvalitete tla uzrokuje širenje odnosno nastajanje pustinja ili uvjeta sličnih pustinjskim. Prije napredovanja pustinje najčešće se u području uz pustinju odvija proces širenja stepe. Ranija raznolikost biljnog pokrova se gubi, rastu još samo vrste trave s vrlo skromnim zahtjevima.
Opustinjavanje može pospješiti vjetar, ispiranje vodom i zasoljavanje. Većina uzroka dezertifikacije je antopogeno, zasniva se na ljudskom djelovanju. Pored toga, određenu ulogu imaju i prirodna kolebanja u količini padalina, tako da razdoblja suše mogu pokrenuti ili pojačati ovaj proces.
Najčešće posizanje ljudi u gospodarenje prirodom i njenim resursima u sušnim područjima sastoji se u pretjeranoj ispaši, što znači da je količina stoke po jedinici površine u datim suhim klimatskim uvjetima prevelika. Ispaša oštećuje biljni pokrov brže nego što se on može obnoviti, a čupanje trave labavi čvrstoću tla. Posljedica je povećanje erozije, što dodatno oduzima biljnom pokrovu podlogu za rast.
Projekt pošumljavanja u Senegalu radi zaustavljanja dezertifikacije
Približno jednu trećinu Zemljinog kopna čine pustinje. Pustinje su najnegostoljubiviji krajolik na Zemlji, bilo da je riječ o pješčanim, kamenim ili hladnim pustinjama. Zbog ekstremnih promjena temperature tijekom dana i noći čini se kako u njima ništa ne može preživjeti ili se trajno nastaniti. Ipak, i u tom surovom krajoliku postoji život.
Pokušala sam naći odgovore na pitanja. Šire li se još uvijek pustinje i što je tome uzrok? Utječe li globalno zatopljenje u ledenim područjima Arktika i Antarktika na povećanje površine suhih pustinjskih područja Sahare, Atacame, Kalaharija, Mojave, Chihuahuan, azijskih ili australskih pustoši?
Sahara je najveća svjetska vruća pustinja. Ona zauzima više od 9.000.000 četvornih kilometara i pokriva veći dio sjeverne Afrike, što je gotovo kao površina Sjedinjenih američkih država. Unatoč negostoljubivoj klimi ovo golemo pusto područje išarano je karavanskim putovima koji su stoljećima povezivali rijetke oaze što su nastale oko izvora ili bunara.
Teško je danas zamisliti da je ova pustoš nekoć bila plodna. Sudeći prema drevnim crtežima, petroglifima, od kojih su neki stari i do 12000 godina, Sahara je bila prepuna plodnih pašnjaka s mnogobrojnim rijekama i jezerima. Ovuda su se šetali slonovi žirafe, bivoli kao i druge vrste močvarnih životinja. S mnogih se petroglifa iščitava povijest minulih civilizacija. Uz životinje prikazuju se lovci sa strelicama a u kasnijim razdobljima čak i konji te zaprege s kočijama.
Objavljeno: 17.06.2013, 08:40h
.jpg)
