Ljetno računanje vremena u 2013. godini počinje 31. ožujka 2013. godine u 02 h 00 min i 00 s, tako što se pomicanjem za jedan sat unaprijed, vrijeme u 02 h 00 min i 00 s računa kao 03 h 00 min i 00 s. Ljetno računanje vremena u 2013. godini završava 27. listopada 2013. godine u 03 h 00 min i 00 s, tako što se pomicanjem za jedan sat unatrag vrijeme u 03 h 00 min i 00 s računa kao 02 h 00 min i 00 s. Sat koji se 27. listopada 2013. godine zbog pomicanja za jedan sat unatrag pojavljuje dva puta između 02 h 00 min i 00 s i 03 h 00 min i 00 s, označava se prvi put kao sat 2A, a drugi put kao sat 2B.
Ljetno računanje vremena (međunarodna engleska oznaka: DST = Daylight saving time) široko je rasprostranjeni službeni vremenski sustav u kojem se, tijekom ljetnih mjeseci, kazaljke prebacuju obično za jedan sat unaprijed u odnosu na mjesno standardno vrijeme. Svrha tog postupka je bolja usklađenost između sati dnevnoga svjetla te radnog vremena i školske nastave. Tako, umjesto ranojutarnjeg dnevnog svjetla, za kojeg većina ljudi još spava, ostaje sat dnevnog svjetla više za večernje aktivnosti. Ljetno računanje vremena češće se koristi u umjerenom pojasu, zbog zamjetne razlike između broja sati dnevnog svjetla u različitim godišnjim dobima. Vlade ga obično opravdavaju kao mjeru uštede energije, jer se njime omogućuje učinkovitije korištenje prirodnog sunčevog svjetla kroz ljetne mjesece. Budući da je manje tame u vrijeme kad je većina ljudi budna, manje se koristi električna rasvjeta, no ima i onih koji nastoje pobiti tu tezu
Ljetno računanje vremena prvi je puta 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u jednom pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima. Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku „Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati, unatoč nemalom lobiranju. Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj za Prvog svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, od 21. svibnja do 1. listopada 1916. godine.
Od 1983. godine u Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj uvedeno je po prvi puta ljetno računanje vremena. Hrvatska je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.
Objavljeno: 23.01.2013, 11:37h
.png)
